Iz našeg ugla

Istorija balkanske muzike: Lepa Janja (10)

Prvi put je ovu numeru snimio Aleksandar Stojic 1964 s na singl ploči. Inače ona je djelo velikog hrvatskog pjesnika Avgusta Šenoe.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Šenoa je bio rođeni  Zagrepčanin mada pravi pravcati Čehoslovak: otac mu je bio Čeh, a majka Slovakinja.

Napisao je sjajne spevove Čuvaj se Senjske ruke, Seljačka buna i pjesmu Ribara staroga kći.

Pjesma je najprije zaživela u Hrvatskom zagorju, gdje su je smatrali narodnom.

Ne zna se ko je (navodno izvjesni Vjekoslav Pavliša), ni tačno kada od nje napravio tzv. muzičkikomad, na melodiju nekog valcera. Pjesma se vremenom primila na cijelom jugoslovenskom prostoru.

U Dalmaciji je nazivaju tradicionalnom dalmatinskom mada se tragičan događaj opisan upjesmi, u kome se pominje ribarska mreža, odigrao na Savi.

Pjevali su je i Cune i Bajaga, između mnogih drugih. Pjesma se na albumima i koncertima pjevala uz takozvane starogradske romanse.

Pjevao je na svoj način i Džoni Štulić. Postoji i u džez verziji Old Fisherman’s Daughter Duška Gojkovića.

Lepa Janja

Po cijelom svetu na sto milja,

lepote takve nij,

kao što bješe lepa Jana,

ribara starog kći.

Ko drijenak su joj pune usne,

ko trska vitka stas,

ko riba ima bistre oči,

ko ševa milen glas.

Iz grada ribu lovit došo

gospodin lep i mlad,

poljubio je – ostavio;

Oj Jano, što ćeš sad?

Moj ribar teško mrežu vuče,

ne to ti riba nij:

” U mreži blijeda, mrtva leži

ribara lijepa kći.”