Iz našeg ugla

Svi na pregled

U posljednje vrijeme čini se da nas više ne šokiraju vijesti o policijskim službenicima koji umjesto da štite građane završe na naslovnicama zbog najtežih krivičnih djela. Od seksualne eksploatacije, porodičnog nasilja, trgovine drogom, pa čak i ubistava. Svaki od ovih slučajeva samo je simptom mnogo dubljeg problema: stanja mentalnog zdravlja ljudi koji nose uniformu i oružje.

Svi na pregled
FOTO: SANJA KRASIĆ BOŽIĆ/RINGIER

A ono što se najčešće zaboravi jeste da niko ne postaje opasan preko noći. Psihološki i zdravstveni problemi ne nastanu jutros, pa eksplodiraju popodne.

I zato, u društvu koje se voli pozivati na „bezbjednost“, „institucije“ i „vladavinu prava“, ostaje potpuno apsurdno pitanje: Koliko često se provjerava zdravstvena i psihološka sposobnost onih koji treba da nas štite?

Ako ćemo iskreno, nedovoljno često. A još iskrenije? To nije problem samo policije. To je problem čitavog državnog aparata.

U BiH policijski službenici imaju ljekarske preglede svakih dvije, tri, pa čak i četiri godine, u zavisnosti od kantona i budžeta. Neki MUP-ovi imaju psihologe, neki ne. Neki imaju timove za podršku, neki ne. Dakle, zdravlje onih koji drže oružje u rukama i koji bi trebalo da štite zakon provjerava se povremeno i često površno.

Ali, ako ćemo biti potpuno pošteni, zašto pričamo samo o policajcima?

Da li neko u ovoj državi zna kada su posljednji put zdravstveno i psihološki procijenjeni na primjer ministri? Poslanici? Gradonačelnici? Direktori javnih institucija? Ljudi koji upravljaju milionima, ljudima, zakonima, sudbinama?

Pročitajte još

Od njih se očekuje donošenje najvažnijih odluka, ali niko ne zna jesu li pod stresom, preopterećeni, nestabilni, na rubu sagorijevanja. Ne znamo ni koliko spavaju, ni kako im izgleda radni dan, a kamoli da li imaju kapacitet donositi odluke koje utiču na cijelu državu. Ako policajac mora biti stabilan da ne bi povukao obarač, zar političar ne bi, takođe, trebao biti stabilan da ne bi donio odluke koje dugoročno mogu štetiti društvu?

U BiH sve ostaje na dobroj volji institucija, na entitetskim ili kantonalnim razlikama, na budžetu i interpretacijama pravilnika.  Elem, da podvučem. Ljekarski i psihološki pregledi moraju biti češći, obavezni za sve koji obavljaju rizične poslove ili imaju veliku moć odlučivanja.

Ako ne znamo u kakvom su stanju oni koji nas čuvaju, kako možemo osjećati sigurnost? Ako ne znamo u kakvom su stanju oni koji nas vode,  kako možemo očekivati stabilnu državu?

Dok god se zdravstvene i psihološke procjene tretiraju kao formalnost, iznenadiće nas još mnogo toga što se, zapravo, nije desilo odjednom, nego je godinama tinjalo bez nadzora.