Tako se, u najkraćem, može opisati ponašanje vlasti u Republici Srpskoj na, sada je već očigledno, smišljene provokacije koje već duže od mjesec dana stižu od strane raznih udruženja hrvatskih ratnih veterana i „domoljuba“.
Ljudski je i pristojno dozvoliti čak i ratnim neprijateljima da dođu na groblja gdje su sahranjeni njihovi prijatelji ili članovi porodice, zapale svijeće i mirno im odaju počast.
Naivno, glupo i, prije svega, bolno je samoponižavajuće dozvoliti ratnim neprijateljima da na tvojoj teritoriji proslavljaju datume formiranja svojih ratnih brigada, posebno onih koje su nad tvojim sunarodnicima činile strašne zločine.
Još kada se prilikom tih „obljetnica“ ratni neprijatelji, njihovi potomci i poštovaoci, okupljaju pored spomenika palim „bojovnicima“ na kojima se nalaze neskriveni ustaški simboli, onda naivnost i glupost prerastaju u čisti mazohizam i idiotluk, prije svega onih koji su održavanje takvih „svetkovina“ uopšte dozvolili.
Ako se nadležni u Srpskoj nekako ne snalaze u pronalaženju razlika između pristojnosti i gluposti, ljudskosti i naivnosti, ne treba biti pretjerano pametan da se posegne za zlatnim pravilom u svim međunarodnim, pa i ljudskim odnosima, a to je reciprocitet.
Kada Srbima bude dozvoljeno da u Kninu, Benkovcu ili Vukovaru obilježavaju godišnjice formiranja svojih brigada ili da im se, makar, ne ruše nagrobni spomenici sa ćiriličnim pismom, neka i „braća“ Hrvati komotno ovdje obilježavaju godišnjice svojih brigada. Naravno, to se ne odnosi na postrojavanja pored spomenika u obliku slova „U“, koji bi u svakoj normalnoj zemlji, po nalogu vlasti, davno bio uklonjen.
Svake godine u Donjoj Gradini slušamo kako se zlo ustaštva ne smije ponoviti, a tolerišemo provokacije tog istog zla u vlastitom dvorištu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.