Još jedna manipulacija koja je stigla iz kuhinje Molorada Dodika nije ništa novo i u principu, radi se o još jednom zamazivanju očiju javnosti pred realnim problemima sa kojima se suočavaju građani ove zemlje.
Nižu se dani na nevidljivoj brojanici i oni koji su bili odveć zanjihani od sudbine oslikavali su jednu mapu. Mapa u kojoj su predjeli lično srce i u njemu prelični san.
U politici nije bitno šta je ispravno, nego ono u šta narod ubijedite da je ispravno.
Od kada je 2006. godine došao na vlast, Milorad Dodik je u svakoj izbornoj kampanji obećavao razne referendume, nezavisnu RS, male i velike kredite, a sada je na red došlo i "mirno razdruživanje".
Od preuzimanja vlasti u Banjaluci nova administracija gradonačelnika Draška Stanivukovića je konstantno u žiži javnosti. U fokusu su uglavnom bili teatralni nastupi Stanivukovića ili njegovi sukobi sa političkim neistomišljenicima, skupštinskom većinom u lokalnom parlamentu, ali u posljednje vrijeme se javila nova dimenzija.
BiH je za tri decenije ostala bez 1,33 miliona stanovnika, čime je, kako upozoravaju demografi, rangirana kao najkritičnija evropska zemalja.
Političari u BiH i međunarodna zajednica nalaze se u blatu koga su sami napravili, pa u nemogućnosti da se izvuku, sanjare kako je nekada bilo lijepo dok je bilo suvo.
U proteklih 15 godina u Republici Srpskoj obustavljeno je više od 27.000 istraga.
U istoj sedmici u kojoj su nam čestitali Dan slobode medija, pisali hvalospjeve o demokratskom društvu, važnosti informisanja i nezavisnosti, Vlada RS u dobrom, starom maniru, unizila je novinare ne trepnuvši.
Prvi put kada sam čuo za Savu iz Kikinde i njegove, sada već legendarne, licimure prvo sam pomislio da je u pitanju još jedna simpatična narodska izokrenuta riječ poput palicije, apateke, labaratorije, infrakta...
Prilikom izbora novog rukovodstva u VSTS svi su očekivali da će promjene zahvatiti i cijelo pravosuđe i da će konačno stvari krenuti boljim putem.
Naši političari izgleda su odlučili da se ugledaju na izvornu demokratiju pa su po uzoru na antičku Spartu, formirali svoju Geruziju.
Trošak koji je na zdravstvo navalila epidemija korona virusa i koji konstantno raste, do kraja marta ove godine dostigao je 100 miliona KM.
I kada počne da blijedi lažni sjaj manifestacija i predstava koje velike vođe priređuju svojoj publici vodeći se onom starom „hljeba i igara“ (hljeba, doduše, i ne mora), pokaže se jasna slika stvarnosti na kojoj ne ostane čak ni trag onog blještavila.
Dužničko ropstvo u koje nas uvlače decenijama sve je samo ne borba za Republiku Srpsku.
Na sreću derbi susret između Veleža i Borca protekao je u fer igri, što ne može da se kaže za atmosferu koja je stvarana pred duel u Vrapčićima.
Stavovi domaćih proizvođača i prerađivača mesa, kad je riječ o načinu rješavanja problema prekomjernog uvoza iz Evropske unije, ni približno nisu usaglašeni. Štaviše.
Više od godinu dana borimo se sa svjetskom pandemijom virusa korona, a u ovoj izuzetno teškoj situaciji postoji opravdan strah da nam se na vrat natovari još jedna epidemija. I to epidemija morbila, o kojoj niko odavno i ne razmišlja, jer smo bili ubijeđeni da je iskorijenjena.
Skupština grada Banjaluka odavno nije mjesto za razmjenu ideja, mišljenja ili za diskusiju. Nije ni prije bila, ali sada je još manje.