Put pod noge
Iz Srpske je, za nepune tri decenije, trbuhom za kruhom u bijeli svijet otišlo skoro pola miliona njenih građana.
Iz Srpske je, za nepune tri decenije, trbuhom za kruhom u bijeli svijet otišlo skoro pola miliona njenih građana.
Gotovo da nema sedmice, a da se ne dogodi neki slučaj seksualnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 15 godina u Republici Srpskoj.
Ambasade, konzulati i stalne misije BiH. Mnogo se ulaže, a malo radi. Predsjedništvo diktira spoljnu politiku, nadležno ministarstvo je sprovodi, a zakoni uređuju.
„Banija nam se gasi pred očima.“ Ovu ubojitu rečenicu napisao je Saša Kosanović, srpski novinar iz Hrvatske, uoči Nove godine - tačno pet dana nakon katastrofalnog zemljotresa.
Balašević je u svojoj pjesmi rekao: „Sve prave su ljubavi tužne“. Da nam sve prave ljubavi ne bi bile tužne mi kažemo da su sve prave ljubavi „zdrave“.
Odmah da se razumijemo, nisam još pogledao ni „Kvo vadis, Aida“, ni „Daru iz Jasenovca“, tako da je najbolje da s rezervom čitate sve što planiram da napišem.
Zahvaljujući reakciji policije iz Istočnog Sarajeva spriječena je mogućnost da se kriminalni rat crnogorskih klanova prenese i na teritoriju Republike Srpske.
Obrazovni sistem u Srpskoj je stalno u nekim reformama, a napretka ni makac. Ulaganje u školstvo kod nas u praksi znači renoviran toalet, zamijenjena stolarija i krov, dok mikroskope, globuse niko i ne spominje.
Rijetko koja zemlja je siromašna a da je istovremeno bogata rijekama, planinama i šumama. Mi smo među tim rijetkim zemljama.
U Srpskoj se galopirajući smanjuje broj stanovnika, zbog problema i negativnih pojava čije se rješenje, nažalost, i ne nazire.
Medicinske sestre i tehničari u Domu zdravlja Banjaluka doživjeli su još jedno poniženje kada su na svojim bankovnim računima vidjeli stimulacije za rad koji su proveli u ARI ambulantama.
Svi vi koji imate električni trotinet, možda bi najbolje bilo da ga već sada pokušate prodati, dok još nešto vrijedi; dok ne stupe na snagu izmjene Zakona o bezbjednosti u saobraćaju.
Gotovo svakog petog građanina u Bosni i Hercegovini država smatra siromašnim. Nije iznenađujuće to što su najsiromašniji najstariji građani. Uglavnom svi imaju prihode od penzija, a svi znamo da su mizerne.
Vašim hitnim odlaskom iz BiH ispravili biste poniženje koje je počinjeno prema žrtvama srpske nacionalnosti ubijenim u dobojskom logoru u Prvom svjetskom ratu, ali uklonila bi se i kolektivna odgovornost s austrijskog naroda.
Svi će se složiti da je domaća proizvodnja hrane izuzetno važna za svaku državu, koja na sve moguće i nemoguće načine treba da podstakne domaćeg poljoprivrednika i prerađivača da širi posao.
Kažu da svako vrijeme nosi svoje breme, ali i da na mladima svijet ostaje. Često u javnosti možemo čuti kako mladima treba dati šansu, kako treba glasati za mladost, te kako su samo mladi nosioci promjena u Bosni i Hercegovini.
U komšiluku je znaju kao mirnu, povučenu djevojčicu, koja nema mnogo prijatelja. Pa šta? Mnoga su djeca u “svom svijetu”, umjetničke duše, neshvaćene od okoline.
„Ustaša, kmet, irvas, potomak koljača srpske djece u Drakuliću“. Ovim je biranim riječima mladi poslanik SNSD Momčilo Antonić „počastio“ mladog banjalučkog odbornika PDP Ivana Begića.
Pojedinicma na području banjalučke regije krađe, pljačke i razbojništva su postali kao redovan posao.
Danas, 31. januara (a to će brzo biti juče, prekjuče…) preminuo je kolega doktor i poslanik Aco Fulurija.