Kultura

Rok Partenon (21): Vorholova fabrika glamura (VIDEO)

Porijeklom Lužički Srbin, kralj pop-arta Endi Vorhol (1927-1987) je jedan od onih čarobnjaka koji su, ne želeći da mijenjaju svijet, učinili mnogo da se on promijeni.

FOTO: JUSTIN LANE/EPA

Služeći se umjetnošću kao svojevrsnim alhemijskim sredstvom, on je stvari svoje okoline pretvarao u zlato.

Obična boca “koka-kole”, industrijsko đubre, limena konzerva, nepoznata djevojka ili mladić, preoblikovani u Vorholovoj unutrašnjoj laboratoriji, mogli su postati zlato.

Baveći se posrednicima urbanog svijeta, Vorhol je gradio svoju mitologiju. Imao je otkačenu “Fabriku” u Njujorku, gdje je okupljao nevjerovatne bizarne likove i istovremeno stvarao likovne i filmske radove. Svoje mitove bilježio je pomoću svih medija, slikarstva, filma, TV-a, književnosti, novina itd. Da bi se igrao s mitom braka i porodice, Vorhol je kupio televizor i magnetofon, proglasivši ih za ženu i ljubavnicu.

Rekli su za Vorhola da je on otkačeni umjetnik i pustili ga da se na miru igra, plaćajući njegove igrarije ogromnim dolarskim sumama. Njihove izjave uglavnom su bile ili besmislene ili dvosmislene, a najčešće paradoksalne. Zabilježio ih je u svojim knjigama “Filozofija Endija Vorhola itd”.

Kao njegovu autobiografiju treba pročitati “Popizam”, u kojoj opisuje njujoršku andergraund scenu sedamdesetih čiji je bio duhovni inspirator. O njemu kao filmskom autoru treba svakako pročitati knjigu Gorana Gocića “Endi Vorhol strategije popa”.

Snimao je dosadne dugačke filmove, tako da bi publika u bioskopu mogla da izlazi napolje da se zabavlja u holu kao na žurci i kasnije se vrati na projekciju, a da pritom ništa ne propusti. Njegov film “Spavač” traje nekoliko sati i glavni junak u njemu prosto spava. “Empajer stejt bilding” je snimljen u jednom kadru i traje preko tri sata.

Filmovi poludokumentarci koje je snimao u “Fabrici” bili su posebno zanimljivi i živopisni zbog sumanute ekipe koja ga je okruživala. Stvorio je jednog Lu Rida i “The Velvet Underground”, ali i ikone poput Vive, Edi Sedžvik ili Niko.

Lu Rid

Sam Vorhol kao umjetnik je ono što nazivamo idejom modernosti – sulud, vješt u biznisu, kreativan, opčinjen božanstvom novcem. Dakle, mnogi ljudi vole Vorhola najviše zbog toga što je ostao dosljedan svom dječjem svijetu. Nije li divno biti veliko dijete, imati mnogo para, biti okružen najznačajnijim umjetnicima svoga vremena, lijepim ženama i muškarcima, biti u toku zbivanja, družiti se s Dijem, Henrijem Gelzahlerom, Gerardom Melangom, Ingrid Superstar, Bjankom Džeger, Deborom Hari, Leom Kastelijem, Dejvidom Bouvijem, T. Kepotom i mnogim drugim superzvijezdama, ići neprekidno na žurke, imati socijalnu bolest, iznajmljivati svoje prisustvo za pare, bilježiti sva ta zbivanja putem medija neprekidno…

Osnovao je svoj časopis, danas slavni “Intervju”, i istoimenu privatnu kablovsku TV. Preživio je atentat Valeri Solanas, ali nije preživio kada se Bog umiješao u njegovo krivotvorenje umjetnosti originala, kada je djela Mikelanđela, Leonarda i drugih počeo da potpisuje svojim imenom.

Vorholovo djelo predstavlja u cjelini veliki opus u kojem se razotkriva tajna zapadnog svijeta. Svako ko ga potcijeni nedovoljno je ozbiljan. Shvatiti to dubinsko značenje popa znači shvatiti svijet koji nas danas okružuje.

(Nastaviće se)