Roditelji su mu bili istaknuti javni radnici, balerina Lidija Pilipenko i jedan od najuticajnijih pozorišnih i TV kritičara Muharem Pervić. Na umjetničkoj sceni urbanog Beograda pojavio se kao pjevač grupe “Duh Nibor” početkom osamdesetih godina.
Upoznao sam ga u beogradskom SKCu gdje je dolazio kako bi zakazao neku svirku. Ko god bi ga vidio bio je zaslijepljen njegovom prirodnom muškom ljepotom, nekakavim magnetizmom koji su u to vrijeme imali jedino na sličan način mladi Ivan Fece Firči, Vlada Divljan ili Milutin Petrović. Djevojke su prosto jurile Igora. On nije previše mario za njih u vrijeme novog talas, već je jako rano došao u kontakt sa lakim i teškim drogama.
Dobro se sjećam slavne žurke u Fabrici na Dorćolu, gdje je bilo skoro hiljadu ljudi i performansa svirke na raspalim gredama benda “Duh Nibor”. Igor je bio kao navijen, pun snage, jurcao je kroz gužvu, mnogi od nas su mislili da će postati najveća jugoslovenska zvijezda. No bend se uskoro raspao, Igor je utonuo u drogu, te vrlo brzo otišao u London. Pokušao je tamo da napravi rokersku karijeru, a sa droge ga je skinula naša pjesnikinja predhodno udata za veoma bogatog Engleza.
Devedesetih se vratio u Beograd i počeo da snima filmove, pamtimo kultne uloge u “Crnoj Mariji”, “Crnom bombarderu”, “Noć u kući moje majke”. Krajem devedesetih sam gas ponovo vidio kada ga je reditelj Miki Milutinović angažovao da glumi u mojoj pozorišnoj drami “Groblje mačaka”. Predstava je rađena u beogradskom studentskom kulturnom centru, a partnerka u duo drami mu je bila Anja Popović. Bila je to prava uloga za njega i tada sam shvatio koliko je veliki glumac bio. Da je rođen u Francuskoj on bi bio Alen Delon. Bio sam zaista presrećan zbog njega i predstave.
Kasnije je Anju u predstavi zamijenila glumica Jovana Petrović, jedna od dve unuke slavnog Miodraga Petrovića Čkalje. Igor je tada počeo da se zabavlja sa njom, odigrali su veliki broj predstava koju su iz “SKC”a preselili u Dadov. I kao stariji plenio je svojom ljepotom, tako da je imao zaista poveliki broj istinskih obožavateljki.
Nije bio na drogama ni nekoliko godina kasnije kada sam sa sa suprugom Ninom bio na zimovanju na Kopaoniku. Družili smo se 10 dana sa Igorom koji je bio istinski zaljubljenik u bijeli sport i koji je došao sam da napuni baterije. Tek tada sam u opuštenim razgovorima sa njim saznao koliko je intenzivno i brzo živio. Znao je za kancer, ali nije od toga pravio dramu. Preselio se u selo nadomak Beograda i živio zdravo.
Bilo bi divno čitati njegovu romansiranu biografiju, sa mnogim pikantnim tajnim detaljima njegove bolje prošlosti. Ovako ostaju brojni filmovi i serije gdje je glumio, zaboravljene pozorišne uloge i tek poneki snimak kultnog “Duh Nibora”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.