Nažalost, svako proljeće i ljeto ista priča. Sunce ugrije, motori izađu na put, a s njima kao da izađe i crna statistika. Neko će reći “brzi su”, drugi će odmahnuti rukom i reći “nisu normalni”, treći će okriviti vozače automobila. I tako se vrtimo ukrug, bez ikakvog rješenja.
Na autoputu “9. januar” kod Doboja 18. aprila život je izgubio motociklista. Već narednog dana nova tragedija kod Prnjavora. Treća smrt dogodila se 26. aprila na magistralnom putu Bijeljina – Brčko. Tri datuma, tri mjesta, a nažalost isti ishod.
I svake godine ona ista stara pitanja: Da li su krivi vozači automobila koji “ne vide” motocikliste, sami motociklisti koji precjenjuju svoje sposobnosti i povuku glas više nego što treba, ne baš tako dobri putevi ili nedostatak kontrole? Istina je, vjerovatno, kombinacija svega navedenog.
Motociklisti su među najranjivijim učesnicima u saobraćaju. Jedna greška, trenutak nepažnje ili loša procjena brzine i posljedice su gotovo uvijek fatalne. Upravo zato, potrebne su nam stalne kampanje, pojačane kontrole, edukacije i jasna upozorenja čim počne sezona. A ne kratka saopštenja nakon tragedija.
Statistika nije i ne smije biti važnija od prevencije. A problem nije samo u brzini. Problem je u kulturi saobraćaja, u nedostatku međusobnog poštovanja i u sistemu koji reaguje tek kada bude kasno.
Na kraju, sve se svede na jednu rečenicu koju svi znamo, a niko je ne shvata ozbiljno – “oprez u saobraćaju”.
Oprez je kad pogledaš još jednom prije nego skreneš. Kad ne dodaš gas “samo još malo”. Kad shvatiš da te na putu čeka nečiji život, ne samo tvoj. Kad se desi nesreća, više nije bitno ko je bio u pravu. Ostaje samo prazno mjesto za stolom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.