Kultura

Rok Partenon (8): Džon Lenon i pop intelektualci

Slavni pop intelektualci su "medijski pastiri" prema Andrju Rosu i oni vode mase ka velikom prosvjetljenju, ka globalnom geštaltu sličnom onom opisanom u Klarkovom "Kraju djetinjstva".

FOTO: MARTIN DIVISEK/EPA

Oni nisu teoretičari, oni su mnogo češće vizionari. To su Džon Lenon, Maršal Makluan, Bakminster Fuler, Norman O. Braun, Suzan Sontag, R.D. Laing, Norman Majler, Tom Vulf, Endi Vorhol, Timoti Liri, Ebi Hofman, Džejn Fonda, Bob Dilan, Lesli Fidler, Madona, Karmin Palja, Vilijam Barouz i drugi, a njihove preteče bili su Herbert Markuze i Vilijam Rajh.

Ideje su im najčešće opisivane kao “besmislice sa smislom”, a njihova imaginacija proglašavana je bolesnom. Pop intelektualci su uglavnom ponikli iz srednjeg i višeg srednjeg društvenog sloja. Ta činjenica presudno utiče na samosvjesne pojedince da se izdignu iznad poslušne gomile.

U okruženju velike većine robova sistema, koji žive svoje konzumentske živote i nemaju želju za spiritualnim napretkom, odrasta većina pop intelektualaca. U zemljama visoko razvijene produkcije, oni su neka vrsta elitne mase, a ovaj oksimoron moguć je zbog redukcije smisla postojećih termina. Termini masa i elita u posljednjih par godina gube svoje staro značenje, u smislu u kojim ih je upotrebljavao na primjer Ortega Y Gaset, kao oznaku duhovne razlike puka i aristokratije, zato što političari tehnosvijeta i veličanstveni bog Mamon vlast više ne ostvaruju krvlju, već novcem. Sa laganim nestajanjem “zavještanja krvi” ili starog opisa svijeta, mnogi termini, pa čak i sam jezik, morali su da dožive drastične promjene.

Pop intelektualci su ti koji novi opis svijeta podržavaju svojom intuicijom, a svojim dijelom stvaraju čvrsta polja u nesvjesnom tkivu tehnosvijeta. Parodija je način na koji “pravi čovjek” vidi naš svijet realnosti, a distanca je njegova sudbina. Pop intelektualci žive u egziperijevskom “svijetu ljudi”, gledajući sve iz gornjeg rakursa, poput slavnog francuskog pisca pilota.

Mistički predak ove danas sve mnogobrojnije grupe ljudi je Trikster. Trikster je dobro poznati lik iz mitologije sjevernoameričkih Indijanaca, šaman koji se glupira, zabavlja i zastrašuje ljude oko sebe noseći svoj penis u torbi od jelenske kože, koga po potrebi pušta na slobodu, da pretrči preko rijeke i zadovolji golišave kupačice na obali.

Čitajući biografije jednog Timoti Lirija ili Gerija Snajdera, pop intelektualci djeluju nestašno, baš kao moderni triksteri, kada prave LSD orgije ili igraju Jab Jum (parodije tantra seansi koju opisuje Džek Keroak u “Dharma lutalicama”). Jedan od ciljeva pop intelektualaca može biti puka zabava, bjekstvo od dosade i rutine, izvrdavanje uobičajenih životnih klišea i kreacija novog polja ljudskih sloboda.

Amerika, koja je po Bodrijaru daleko otišla u kreiranju nove stvarnosti, sama je postala sinonim velike zabave, ostvarene utopije, u kojoj se simulacije i originali izmjenjuju upravo prema modelima najsomnabulnijih vizija pop intelektualaca. U toj zemlji, i na toj teritoriji, najveći je procenat pop intelektualaca.

Američki pop intelektualci, njihov koncept slobode i akcije, glupiranja i krajnje ozbiljnosti, podržani blagodetima tehnosvijeta, izazvali su kod mnogih Evropljana, pa i drugih stanovnika velike svjetske zajednice, želju da i sami budu takvi. Ali Evropljani, kako to tačno primjećuje Bodrijar, žive u starom opisu svijeta, pate od nemodernosti svojstvene svim društvenim uređenjima u kojima dominira tradicija.

(Nastaviće se)