Veliki pjesnik Jovan Jovanović Zmaj rodio se 23. novembra 1833. godine u Novom Sadu.
Osnovnu školu i niže razrede gimnaziske učio je u mjestu svoga rođenja, a više razrede dovršio je u Halašu i u Požunu. Završivši gimnaziju, počeo je da uči pravne nauke u Budimpešti, produžio je u Pragu i završio u Beču, poslije čega se vratio u Novi Sad, gdje je bio naskoro izabran za gradskoga podbilježnika.
Književni mu je rad već bio privukao svu pažnju, i pa pokreće književni list “Javor”. U to doba se ženi, a iz toga su mu vremena i najljepše ljubavne pjesme “Đulići”. U početku 1863. godine postaje nadzornik Tekelijanuma u Pešti. Tada se — žudeći za samostalnim životom — upisuje u medicinski fakultet iz koga izlazi kao doktor medicine. U to vrijeme uređivao je humoristički list “Zmaj” od kuda mu je došao i popularni nadimak. Godinu dana po tom dolazi u Novi Sad i tu se nastani kao praktični ljekar.
Odatle prelazi u Pančevo, gdje pokrene novi humorističan list “Žižu”. Kad mu tu umre neprežaljena, opevana i oplakana supruga Ruža, on se preseli u Karlovce, a odatle ode uskoro u Futog za opštinskoga ljekara.
Pored teških porodičnih žalosti dotle tu ga snađe i posljednja: umre mu i posljednje dijete Smiljka, te on ostavi Futog i preseli se u Novi Sad. Dvije godine docnije pređe u sremsko selo Kamenicu kaoopštinski ljekar. Za tim je došlo pokretanje i trećega humorističkoga lista “Starmaloga” koji je ponikao kao produženje šaljivoga odjeljka u odličnoj “Ilustrovanoj Ratnoj Kronici” koju je Jovanović lijepouređivao za vrijeme srpskih i ruskih ratova protiv Turske 1876.—1878. Naskoro se po tom preselio u Beograd, gdje je postao dramaturg Narodnoga Pozorišta. Zahvalivši i na toj službi, odseliose u Beč gdje je pored rada praktičnoga ljekara pokrenuo 1881. dječji književni list “Neven”. Odatle se poslije nekoliko godina vratio u Beograd gdje je živio kao privatni i kao opštinski ljekar.
U početku godine Narodna Skupština odluči da se Lj. P. Nenadoviću i Z. J. Jovanoviću dok su živi izdaje u ime narodnoga priznanja za književni rad njihov godišnje po četiri hiljade dinara iz državne blagajne.
Obojica su to primali do dana svoje smrti. S jeseni 1898. Jovanović ostavi Beograd i ode u Zagreb, gdje je inicijativom zagrepskih Srba a učešćem izaslanika iz svega Srpstva najsvečanije proslavljena pedesetogodišnjica njegova pjevanja 13. juna 1899. godine. U posljednje se doba opet vratio svojoj dragoj Kamenici, gdje je 1. juna 1904. preminuo. Muziku za pjesmu “Pod prozorom”poznatiju kao “nebo je tako vedro” Zmaj je napisao 1860. godine, a muziku koja je proslavila tu pjesmu komponovao je Stanislav Binički.
Nebo je tako vedro
Nebo je tako vedro
ponoć je tako tiha
al’ moje srce nije
želja mi želju vija.
Dođi mi draga, dođi
topla te ljubav čeka
ponoć je tako tiha
trava je tako meka.
Tama s’ od cvijeta krije
bledi ce Mesec zaći
al’ ja ću i u mraku
ustašca tvoja naći.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.