Turska je zemlja na raskršću svjetova, religija i kultura, s geografskim položajem između kontinenata, koja povezuje Evropu s Kavkazom, s centralnom Azijom, bliskim istokom i sjevernom Afrikom.
Na Međunarodni dan sreće, koji se obilježava 20. marta, svake godine iznova postavljamo isto pitanje – šta je zapravo sreća i zašto nam tako često izmiče?
Dobrodošli u Republiku Srpsku, zemlju u kojoj litar dizela košta skoro koliko u Švedskoj i Francuskoj. A kad neki stranac pogleda kolike su nam plate, pomisli da je statistička greška. Da bar jeste!
Slučaj prijave protiv policijskog komandira iz Banjaluke otvorio je mnogo šire pitanje od sudbine jednog postupka.
Braća Skladanovski iz Nemačke i braća Limijer iz Francuske su pioniri istorije filma.
Sjećam se kako me je 25. juna 2009. popodne pogodila vijest da Majkl Džekson, kralj popa, preminuo.
Iako se sukob na Bliskom istoku mogao se predvidjeti danima, ako ne i mjesecima, unaprijed, ipak smo iznenađeni.
Vjerujem da se mnogi od vas sjećaju one scene iz “Srećnih ljudi” kada legendarna Radmila Savićević, umorna od života i svakodnevnih uloga koje nosi na svojim leđima, nabraja: i spremačica i čistačica i domaćica i klozetarka.
Ćao drugari! Ja sam vaš Koki. Kao što sam rekao, ostavili su me da bi išli sami na more.
Čim je pukla prva granata na Bliskom istoku, domaće pumpadžije su se dohvatile digitrona.
U vrijeme kad skoro ne prođe dan bez izvještaja o katastrofalnom stanju puteva u istočnom dijelu Republike Srpske, nekog odrona ili mosta koji samo što se nije srušio, zaista treba da budeš poseban „car“ pa da iz čistog ćefa ili bahatosti koristiš usluge Helikopterskog servisa RS kako bi skoknuo do Trebinja na partijski sastanak.
Čudesna je moć metafore. Ona umije da dočara tajanstvenost prostora čovjekove sudbine i potrebu da se ona razumije.
Jeste li skontali da je dan poslije 8. marta uvijek nekako tiši? Cvijeće se već pomalo suši u vazama, a svi se nekako vraćamo svakodnevici. Upravo tada, kada praznik prođe, ostaje pravo pitanje: Kako je zaista biti žena u BiH?
Kroz istoriju evropskog tla odnos srpskog i njemačkog naroda je veoma složen, a većim dijelom potpuno neprijateljski.
Priča o Dona Žoani zaslužuje da se pročita. Dona Žoana ima 73 godine. Pune 34 godine je sakupljala reciklažni materijal. Živi u Salvadoru, Baija, Brazil. Nikada nije išla u školu. Nepismena, potpisuje se sa „X“. Ne umije da računa. Živi sa 600 brazilskih reala mjesečno (oko 113 dolara).
Imam 10 duluma zemlje u Rekavicama, mogao bih to dati za azil za pse: da oni lijepo laju u prirodi, a meni da Grad za to da 500 kvadrata u Novoj Varoši. Kažu, ne može tako. A kako drugi mogu!
Među klijentelom plastičnih hirurga je i nemali broj političara, koji ništa bitno ne prepuštaju slučaju.
