Vlada Republike Srpske se odriče dijela akciza, koje pripadaju budžetu RS, pa će na osnovu toga građanima biti vraćeno po 10 feninga za svaki kupljeni litar goriva.
Otišao je Duško Vujošević. I to nije samo vijest. To je bol u grudima svakoga ko zna šta znači Partizan.
Drugari, samo ja znam kako sam mojoj gospodarici Nini omiljeni dio garderobe svukao na parket.
Na papiru je Republika Srpska bolja, jača, bogatija, spremnija i šta sve ne.
U vladajućoj koaliciji odavno postoji hijerarhija koja se ne dovodi u pitanje: zna se ko ima težinu, a ko služi kao dekor i podrška kad zatreba.
Prije sto godina francuski nadrealistički pisac Rože Vitrak osnovao je sa Antonenom Artoom, pozorište Alfreda Žarija.
Gdje pronaći najznačajnije muzičke “suvenire”? U svakoj zemlji na svijetu postoji muzej, spomen soba ili Hard Rock kafe koji čuvaju neki artefakt vezan za istoriju popularne muzike, odnosno nosioce te istorije.
Postoje zemlje koje se ponose suficitom. Postoje i one koje se ponose stabilnim javnim finansijama. A onda postojimo mi koji smo pronašli potpuno novu kategoriju. Ponos na kredit.
Vlasti u Srpskoj danima se hvale kako je nedavno zaduženje za 500 miliona evra pokazatelj finansijske i ekonomske stabilnosti Republike Srpske, likvidnosti, kreditnog rejtinga, ali i političke stabilnosti, te priznanje u međunarodnim finansijskim okvirima.
Nekad smo bježali od kuće da bismo se igrali. Danas djeca bježe u telefone da bi izbjegla stvarnost. Između te dvije slike stao je čitav jedan izgubljeni svijet - djetinjstvo.
Još jedan globalni potres, još jedan udar na kućne budžete u Srpskoj.
Ako niko drugi ne zna, ne može ili neće – ja mogu i hoću.
Nekada je bilo dovoljno da se nešto desi i da ostane između četiri zida.
Ćao drugari! Moram brzo da razmišljam malim pokvarenim psećim mozgom.
Kada sam davno u JDPu u Beogradu gledao premijeru drame “Hrvatski Faust” Slobodana Šnajdera koga su smatrali punokrvnim Krležinim nasljednikom, dobro sam upamtio repliku koju izgovara jedan od junaka “Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture”.
Šta kažete na ovaj spisak?
U savršenom sistemu, bolnice funkcionišu gotovo same od sebe.
U nekom uređenijem društvu policija je tu da bude štit, a ne mač. I kod nas ona ima tu ulogu, ali se čini da je danas na ozbiljnom testu. Testu povjerenja, profesionalizma i odgovornosti.
Da nema ovih pretresa na granici sa Hrvatskom, ne bih ni znao da naš gradonačelnik toliko putuje: mislio sam da i on, kao i mi, svakog jutra ide na posao.
