Magazin

Magična moć minerala, biljaka i moderne medicine (84): Laserska akupunktura

Akupunktura prati razvoj tehnologije i savremena dostignuća, pa je tako došlo do pojave elektroakupunkture, fluidoakupunkture, laserske akupunkture… o čemu Dmitar Hajder piše u studiji „Akupunktura i laseri”, zajedno sa Vojkom Đukićem.

FOTO: ZDRAVO JUTRO/YOUTUBE/SCREENSHOT

Metoda laserske akupunkture je neinvazivna, bezbolna i kratkotrajna terapija.

Tačan mehanizam dejstva laserske energije niske snage nije rasvijetljen do kraja. Na ćelijskom nivou dolazi do ubrzanja ili usporavanja osnovnih procesa koji dovode do ozdravljenja ćelija, tkiva, organa i organizma u cjelini. Biološke promjene su posljedica ne samo trenutnog efekta lasera, nego i odgovora domaćina koji se sastoji u promjeni metaboličkih aktivnosti koje traju i do mjesec dana.

Prednosti laserske akupunkture su: aseptičnost (nema kontakta, nema igala), bezbolnost (omogućava tretman male djece i osjetljivih pacijenata), ekonomičnost (istovremeni tretman većeg broja pacijenata) i moguća aplikacija na svakom dijelu tijela, kože, sluznice… Laserska terapija je tako, kao jedan od najmodernijih i najreprezentativnijih dijelova savremene medicine, napravila vrlo efikasan spoj s tradicionalnom akupunkturom i poboljšala liječenje kod mnogih oboljenja.

Akupunktura, koja je preživjela zatiranje u toku Kulturne revolucije, postala je kulturni ambasador Kine. Danas se akupunktura, poznata u Evropi više od 300 godina, primjenjuje u medicinskim ustanovama i stiče sve više pobornika. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) prihvatila je 1979. godine akupunkturu kao savremenu metodu liječenja mnogih stanja i bolesti.

Akupunktura je nauka koja se bavi somatotropskim reprezentacijama organa i tkiva na bioaktivnim tačkama tkiva i efektima koji se tada dobijaju, a ima ih 27 (analgezija, vazodilatacija, sedacija, imuni efekat, homeostaza, psihološki efekat i drugo). Akupunktura se održala blizu 20 vijekova na čvrsto utvrđenim osnovama i u sjedinjenju s tao filozofijom. Za Kineze vasiona je cjelina u kojoj se nalaze materija i energija. Vitalna snaga koja ih održava jeste tao. On se širi i zahvata cijelu vasionu, čiji smo i mi dio (veza makrokosmosa i mikrokosmosa). Čovjek je sažeti kosmos, kosmos u malom. Tao znači put. Put taoa ide kroz harmoniju i razumijevanje sa okolinom i kosmosom. Tao vidi čovjeka kao organski dio biološkog i kosmičkog univerzuma koji nepromjenjivo i neopozivo podliježe zakonima prirode. Nepoštovanje tih zakona uzrokuje nesklad s biološkim i duhovnim univerzumom, a posljedica toga je bolest.

Kineska vizija svijeta počinje nebom i zemljom, sa dva elementa, koja se ne suprotstavljaju nego dopunjuju. Tako se pojavljuje u dva oblika ili u dva različita principa – jang i jin. Jang i jin se međusobno smjenjuju i prožimaju i uvijek su u dinamičkoj ravnoteži. Nebo (jang) simbol je energije i vremena, a zemlja (jin) simbol je materije i prostora. Jedno šalje, drugo prima, jedno je aktivno, drugo pasivno. Između neba i zemlje nalazi se čovjek, koji pripada oboma istovremeno i dio je cjeline koja se zove jang-jin.

Koncept jang-jin pojavio se u Kini krajem 5. vijeka p.n.e. i ima kosmičku suštinu, pošto je nebo i Sunce jang, a Zemlja i Mjesec jin. Ovaj koncept u potpunosti dominira kineskom mišlju i filozofijom. Ako se otkrije neuravnoteženost janga i jina, preporučuje se određeni način ishrane, koji će biti dovoljan ako se ne radi o nekom većem poremećaju ravnoteže.

Samo ljudsko biće se prepoznaje kao projekcija janga i jina u obliku muškarca i žene. Muškarac odgovara nebu i on je jang, a žena odgovara zemlji i ona je jin. Jang je energija, jin je materija, i muškarac i žena ne mogu opstati jedno bez drugog; oni su tao. Tijela muškarca i žene su sastavljena od janga i jina, ali su oni u dinamičkoj ravnoteži. Jin je uvijek unutrašnji i prihvata jang, jang je spolja i štiti jin. Odstupanje od ove ravnoteže predstavlja bolest, a cilj kineske tradicionalne medicine je ravnoteža ovih sila.

Akupunktura je energetska disciplina. Po taoističkoj filozofiji, bolest nastaje zbog nenormalnog proticanja energije (Qi) usljed viška ili manjka, pa se pribjegava regulacionim terapijskim postupcima, kao što je akupunkturni tretman. Kosmička energija je ta koja pokreće univerzum sastavljen od jang-jin. Energija jang se penje od zemlje kao vatra, a energija jin silazi od neba ka zemlji kao kiša. Ljudsko biće je u potpunosti natopljeno ovom energijom čiji su izvori mnogobrojni – spoljašnji i unutrašnji, vazduh koji dišemo, hrana koju jedemo, psihička energija i seksualni nagon koji iz nas izbijaju.

Jang či stvara i hrani naše organe i tkiva. Jin či aktivira i vrši energetsko punjenje tih organa. Ova dva tipa čija formiraju naš organizam i omogućavaju njegove funkcije. Prilagoditi se jangu i jinu znači život. Jang i jin rastu i opadaju, a to se manifestuje kroz čitavu prirodu i zdravlje.

Dmitar Hajder

(Nastaviće se)