Ekonomski odnosi najvećih svjetskih ekonomija SAD i Kine su napetiji nego ikad do sada, a nedavnim podizanjem tarifa na ranije nezamislive nivoe i nametanjem strogih izvoznih ograničenja, po drugi put u šest mjeseci, pokrenut je trgovinski rat sa negativnim posljedicama po obje zemlje.
S obzirom na to da ekonomije SAD i Kine, prema podacima Svjetske banke u 2024. godini, zajedno čine oko 43 odsto globalnog BDP i oko 48 odsto globalne proizvodnje, poremećaj odnosa najvećih svjetskih ekonomija je izazvao ozbiljnu pometnju u globalnoj ekonomiji i lancima snabdjevanja.
Napomena: Kina je za SAD treće najveće izvozno tržište, iza Kanade i Meksika, sa više od 195 milijardi USA dolara u 2024. godini, kineska roba čini oko 13,5 odsto uvoza u SAD, odmah iza meksičke, a Kina ima i značajan udio u američkim državnim obveznicama oko 760 milijardi dolara, što je čini najvećim stranim kreditorom SAD, odmah iza Japana. Izvor. Foreign Policy
Uzajamna trgovinska razmjena je američkim potrošačima donijela niže cijene i znatno veću kupovnu moć,a američkim korporacijama stotine milijardi dolara zarade uz ogromne profite na tržištu Kine, i na desetine milijarde dolara investiranih u SAD od kineskih kompanija.
S druge strane, kineska ekonomija je od 2001. godine porasla više od pet puta, donoseći benefite kroz tehnološko napredovanje, dvocifreni godišnji rast BDP, veliku zaposlenost i smanjenje ekstremnog siromaštva za stotine miliona Kineza pogotovo u unutrašnjosti zemlje.
Međutim, razvijeni trgovinski odnosi su donoseći niz benefita SAD i drugim zemljama, donijeli i niz problema, a neki od njih su: ogroman američki trgovinski deficit oko 918 milijardi dolara od čega oko 295milijardi dolara sa Kinom, što je daleko najviše u odnosu na bilo koju drugu zemlju svijeta, gubitak radnih mjesta američkih radnika u domaćoj proizvodnji, krađa intelektualne svojine…
Napomena: Američki nacionalni ured za azijska istraživanja u svom izvještaju iz 2017. godine procjenjuje da godišnji trošak krađe intelektualne svojine u Kini iznosi između 225 i 600 milijardi dolara. Izvor: Foreign Affairs
Novonastale ekonomske tenzije nisu iznenađenje, već rezultat ekonomskih poteškoća u obje zemlje. Kriza započeta u prvom mandatu američkog predsjednika D. Trampa, nastavljena u mandatu Dž. Bajdena je eskalirala u Trampovom drugom mandatu. Vašington je najavio uvođenja visokih carina na proizvode uvezene iz Kine, na šta je Peking odgovorio ograničavanjem izvoza rijetkih ruda i minerala, stvarajući globalnu nestašicu ruda i minerala, neophodnih u proizvodnim procesima savremenih tehnologija.
Tramp je tvrdio da će carine smanjiti ogromni trgovinski deficit SAD, da će vratiti radna mjesta u američku proizvodnju i da će prisiliti Kinu na reformu trgovinske prakse – damping cijena i subvencija,uključujući i krađu intelektualne svojine, ali je za sada od ovoga malo šta vidljivo.
Ekonomske veze SAD i Kina su decenijama bile asimetrične i dok su se Kinezi oslanjali na američku naprednu tehnologiju, obezbjeđujući znanje neophodno za razvoj svoje ekonomije, Amerikanci su bili naslonjeni na jeftinu kinesku robu za potrošnju, i jeftinu kineske radnu snagu za svoje kompanije.
Kratka hronologija trgovinskih odnosa SAD i Kine
Tokom hladnoratovskog sučeljavanja sa bivšim SSSR 1970-1980-ih godina, SAD i Kina su uprkos ideološkim neslaganjima dobro sarađivale, dijeleći nakon njega benefite globalizacije i promovišući ekonomsku integraciju.
1979-1980. godine SAD i Kina su normalizovale diplomatske i trgovinske odnose, a 1983. godine su osnovale Zajedničku komisiju za trgovinu i trgovinu – JCCT. 1986. godine Kina je podnijela zahtjev za pridruživanje Opštem sporazumu o carinama i trgovini – GATT, ali su pregovori o ulasku bili odgođeni usljed poznatih dešavanja na protestima na trgu Tiananmen 1989. godine. 1995. godine je kao nasljednik GATT osnovana Svjetska trgovinska organizacija – WTO a 1999. godine SAD-a i Kina postižu dogovor o uslovima njenog pristupanja. 2001. godine Kina pristupa u WTO, a već 2004. godine SAD pokreću svoju prvu tužbu protiv Kine pred WTO. 2006. godine američki predsjednik G. Buš i kineski predsjednik HuĐintao pokreću Strateški ekonomski dijalog – SED, kako bi razgovarali o trgovini i drugim ekonomskim pitanjima, a 2009. godine B. Obama i Hu Đintao pokreću Strateški i ekonomski dijalog – SED. 2011.godine Kina postaje najveći svjetski izvoznik. 2015. godine administracija B. Obame završava pregovore o Transpacifičkom partnerstvu – TPP, a 2017. godine američki predsjednik D. Tramp povlači SAD iz TPP, i sa kineskim predsjednikom Xi Đinping pokreće Sveobuhvatni ekonomski dijalog između SAD i Kine.
2018–2019. D. Tramp nameće sveobuhvatan niz tarifa na kinesku robu, pokrivši gotovo cjelokupan uvoz iz Kine. 2020. godine Vašington i Peking postižu trgovinski sporazum Prve faze. 2022. godine američki predsjednik Dž. Bajden u nastojanju da ograniči napredni proizvodni sektor Kine, uvodi stroge kontrole izvoza računarskih čipova. 2024. godine Kongres usvaja, a Bajden potpisuje zakon kojim se zahtijeva prodaja kineske aplikacije za društvene medije – TikTok, kupcu koji nije iz Kine.
U aprilu 2025. godine nova američka administracija D. Trampa nameće visoke carine Kini na šta Peking uzvraća carinama i strogim kontrolama izvoza rijetkih ruda i minerala, i drugih materijala ključnih za razvoj novih tehnologija. Izvor: CFR
Nametanjem značajnih ograničenja u izvozu poluprovodnika SAD su tokom posljednjih godina pokušale demontirati sistem koji su od 1980-ih godina same izgradile i vodile, ali je kineska ekonomija nastavila sa značajnim tehnološkim prodorima i širenjem u oblastima novih tehnologija, mada stope godišnje rasta BDP više nisu dvocifrena kao ranije.
Kina je, oslanjajući se na sopstveni politički i ekonomski model, različitiji od zapadnog liberalizma, tokom proteklih 30-ak godina zabilježila spektakularan ekonomski rast, dovodeći liberalni poredak do tačkepucanja. Peking danas predstavlja ozbiljnu ekonomsku, tehnološku i bezbjednosnu prijetnju Vašingtonu injemu bliskim saveznicima, i oko toga kao oko rijetko čega drugog, na Kapitol hilu postoji konsenzus i republikanaca i demokrata.
Analitičari ocjenjuju da je nadmetanje sa Sovjetima tokom Hladnog rata za Amerikance bilo bezbjednosno i ideološko, ali da će ovo nadmetanje sa Kinezima u novom digitalnom dobu u kojem bezbjednost i prosperitet zavise od tehnološkog napretka biti više tehnološko, oko inovacija u oblastima kao što je umjetna inteligencija, i oko tržišta i lanaca snabdijevanja visoke tehnologije.
Uprkos ovome ekonomije SAD i Kina su i dalje u velikoj mjeri međuzavisne, a prema izvještaju Carnegie fondacije za međunarodni mir iz 2024. godine, i jedni i drugi imaju značajan interes u očuvanju većeg dijela svojih ekonomskih odnosa.
Na američko-kineskom samitu u Busanu u Južnoj Koreji održanom krajem oktobra, neposredno uoči konferencije o Azijsko-pacifičkoj ekonomskoj saradnji – APEC, D. Trump i Xi Đinping su postigli sporazum koji pored ostalog uključuje smanjena carina na fentanil na 10 odsto, obustavlja povećanja carina na kinesku robu od 100 odsto, obavezuje kinesku stranu da kupuje američku soju, i odgađa kontrolu izvoza rijetkih metala i minerala na godinu dana.
Amerikanci su dobili kratkoročno političko olakšanje i skromnu ekonomsku stabilnost pred za njih važnu međuizbornu godinu, Kinezi su dobili fleksibilnost i očuvanje kontrole nad ključnim strateškim resursima, a obje strane su predstavile sporazum kao diplomatski uspjeh, najavljujući recipročne državne posjete u godini.
Analitičari ocjenjuju da okvir sporazuma u Busanu odražava zajednički interes SAD i Kina kojim se željela izbjeći obostrana ekonomska šteta, ali bez spremnosti za rješavanje ključnih strukturnih pitanja koja negativno utiču na njihove ekonomske odnose, da sporazum suštinski nudi samo predah ili privremeno primirje, ali ne i rješenja, da su dublja tehnološka, politička i strateška rivalstva koja oblikuju odnose dvije najveće ekonomske sile svijeta ostala netaknuta, i da sporazumom u Busanu njihovi odnosi prelaze u novu fazu koja neće biti definisana rješenjima i pomirenjem, nego nekom vrstom upravljana suparništvom i funkcionisanja u stanju kontrolisane napetosti.
Izvjesno je da će se svjetska ekonomija u vremenu koje dolazi morati prilagoditi na neizvjesnosti, jer nestabilnosti i promjenjivosti neće biti izuzetak, nego pravilo.
MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.